Jedno od pitanja roditelja je kako postići da njihovo dijete zaspi na vrijeme. Kada majka ili otac kažu da je vrijeme za spavanje, dijete obično govori: „Gladan sam“, „Ide mi se u toalet“, „Žedan sam“ i sl. Međutim, to obično nije znak da dijete zaista ima određenu fiziološku potrebu, već da nije emocionalno spremno da završi svoj dan.

Kako bi dijete postiglo emocionalnu smirenost i bilo spremno za spavanje, važno je da izvrši razmjenu emocija s roditeljima. To znači da podijeli svoja razmišljanja o onome što se dogodilo tog dana. Tek se tada dijete može smiriti, spremiti za spavanje i tako završiti svoj dan. Umjesto pritisaka i tjeranja na odlazak u krevet roditelji trebaju ostvariti kontakt s djetetom. Najbolje je da posljednjih pola sata razgovaraju o dešavanjima u toku dana, dajući djetetu priliku da izrazi svoja razmišljanja i emocije. Lijepo je ispričati priču ili nešto pročitati kako bi se dijete smirilo i utonulo u san.

Mnogi roditelji kažu da se njihova djeca i nakon ovog postupka opiru spavanju. Bitno je naglasiti da dijete ne ispunjava svoje emocionalne potrebe samo s majkom. Prije nego što utone u san potreban mu je i otac. Šta je onda najbolja metoda? U pedagoškom smislu, najbolje je da u trenucima prije spavanja s djetetom budu oba roditelja. Nakon što dijete ispriča ono što želi, jedan roditelj može izaći iz sobe, dok drugi ostaje da ispriča priču, otpjeva uspavanku ili nešto pročita. To doprinosi njegovom emocionalnom razvoju ali i tome da lakše utone u san.

Ako dijete ni nakon ovoga ne može zaspati, postoji još nekoliko stvari koje se mogu uraditi:

• Ako dijete učestalo kasno liježe i onda se teško ujutro budi, rješenje nije u tome da ranije legne, nego da ga se ranije budi, jer će tako ranije leći svakog sljedećeg dana.
• S jelom bi trebalo završiti najmanje dva sata prije spavanja. Jelo neposredno prije spavanja utiče na kvalitet sna.
• Mobilni telefon, kompjuter i TV bi trebalo isključiti najmanje sat vremena prije spavanja. Primjena tehnologije takođe utiče na kvalitet sna i otežava mu da zaspi.
• Vrijeme spavanja djeteta bi trebalo da je fiksno i podrazumijeva i da ostali članovi porodice prilagode svoje aktivnosti ovom smirenom večernjem tempu.

Neka djeca teško zaspu i nakon svega isprobanog jer su razdragana i puna želje za životom, te im je teško prekinuti s dnevnim aktivnostima. Ovakvo dijete ne treba prisiljavati na spavanje, prekidajući time njegovu prirodnu dinamiku, već se treba truditi da ovaj period njegovog razvoja prođe sa što manje prepirki. Djeca se prije puberteta obično opiru spavanju, dok se u toku puberteta to mijenja u pretjerano spavanje. Važno je naglasiti da se ove metode večernje rutine mogu primjenjivati s djecom starijom od 2 ili 3 godine.